Gotovo da nema vlasnika psa a da njegov ljubimac nije imao neki problem u vezi sa paraanalnim (analnim, perianalnim) žlezdama. Šta su, zapravo, ove tvorevine i čemu one služe?
Paraanalne žlezde su zapravo dve male vrećice koje se nalaze na samom kraju rektuma a ispred analnog sfinktera. Obložene su iznutra žlezdanim epitelom koji stvara sekret karakterističnog, i za ljudski nos uglavnom neprijatnog mirisa, svetlo žute, beličaste do svetlo sivkaste boje i retke, gotovo vodenaste konzistencije. Ovaj sekret dospeva u spoljašnju sredinu preko izvodnih kanala lociranih na samom prelazu sluzokože debelog creva u kožu.
Funkcija ovog sekreta je da, po najverovatnijoj teoriji, bude istisnut pri defekaciji i na taj način ostavi karakterističan mirisni trag koji, verovatno, igra značajnu ulogu u složenom teritorijalnom životu pasa. Dakle, ove male žlezde su normalne tvorevine značajne u međusobnoj komunikaciji kanida (porodice pasa).
Kod jednog broja kućnih ljubimaca, međutim, paraanalne žlezde postaju pravi izvor problema za ljubimca i vlasnika. Klinički, postoji nekoliko problema koji se mogu sresti, a oni nisu strogo podeljeni:
Začepljenje (impakcija) paraanalnih žlezda - u ovom slučaju izostaje pražnjenje vrećica, uglavnom zbog začepljenja izvodnih kanala. Ovo je dosta čest slučaj kod ljubimaca, a glavnim uzrocima se smatraju nedovoljno kretanje i nepravilna ishrana. U prilog ovom mišljenju govori i činjenica da impakciji nisu podložnije visokoselekcionirane (osetljive) rase od primitivnih (npr. vukoliki, polarni ili pastirski psi) ali se u značajno većem procentu javlja kod pasa držanih u kući nego kod onih koji život provode slobodno u velikim dvorištima ili prateći stada ovaca. Skupljanje sekreta izaziva nelagodnost kod psa te je on uznemiren, često se okreće pokušavajući da liže i gricka analnu regiju. Takođe može da vuče zadnjicu po podu ili se javlja generalizovani pruritus (svrab). Sadržaj vrećica je uglavnom nepromenjen po karakteru, a može biti kondenzovan ili gust.
? Zapaljenje (inflamacija) paraanalnih žlezda - klinički je dosta slična impakciji, a između njih ne postoji stroga podeljenost, dok su simptomi izraženiji. Veoma često se javlja osetljivost i bol u analnoj regiji; pas često ne dozvoljava pregled; sekret je obično manje ili više promenjenog mirisa koji postaje izrazito neprijatan, a može biti sa primesama krvi.
? Paraanalna fistula - nastaje najčešće kod pasa sa hroničnim zapaljenjem vrećica, a infekcija se proširila na potkožno i vezivno tkivo analne regije. Obično postoji jedan ili više kanala (fistula) koji se šire od analne vrećice, a sadržaj se oslobađa preko kože u spoljašnju sredinu.
Prema nekim mišljenjima, zapaljenje ili začepljenje analnih vrećica ne mogu da izazovu svrab kod pasa, već se smatra da ove dve pojave nastaju istovremeno kod kućnih pasa, pri čemu se za svrab okrivljuje alergijska reakcija drugog uzroka. Uistinu, impakcija analnih vrećica se ponekad može sresti pri rektalnom pregledu pasa koji ne ispoljavaju nikakve simptome. Ipak, pregled analnih vrećica bi trebalo da bude deo svakog kliničkog pregleda pasa sa naizgled neobjašnjivom pojavom svraba; ovaj pregled takođe omogućava veterinaru da razlikuje zapaljenje od začepljenja ili da posumnja na neke druge, manje česte promene (npr. tumoroznog karaktera) i da odredi terapiju lekovima, a u slučaju čestih hroničnih problema, hirurško otklanjanje analnih vrećica. Prevencija (nažalost, ne uvek efikasna) jeste dosta kretanja i pravilna ishrana koja omogućava formiranje čvrstog izmeta, a samim tim i redovno pražnjenje vrećica.
Paraanalne žlezde su zapravo dve male vrećice koje se nalaze na samom kraju rektuma a ispred analnog sfinktera. Obložene su iznutra žlezdanim epitelom koji stvara sekret karakterističnog, i za ljudski nos uglavnom neprijatnog mirisa, svetlo žute, beličaste do svetlo sivkaste boje i retke, gotovo vodenaste konzistencije. Ovaj sekret dospeva u spoljašnju sredinu preko izvodnih kanala lociranih na samom prelazu sluzokože debelog creva u kožu.
Funkcija ovog sekreta je da, po najverovatnijoj teoriji, bude istisnut pri defekaciji i na taj način ostavi karakterističan mirisni trag koji, verovatno, igra značajnu ulogu u složenom teritorijalnom životu pasa. Dakle, ove male žlezde su normalne tvorevine značajne u međusobnoj komunikaciji kanida (porodice pasa).
Kod jednog broja kućnih ljubimaca, međutim, paraanalne žlezde postaju pravi izvor problema za ljubimca i vlasnika. Klinički, postoji nekoliko problema koji se mogu sresti, a oni nisu strogo podeljeni:
Začepljenje (impakcija) paraanalnih žlezda - u ovom slučaju izostaje pražnjenje vrećica, uglavnom zbog začepljenja izvodnih kanala. Ovo je dosta čest slučaj kod ljubimaca, a glavnim uzrocima se smatraju nedovoljno kretanje i nepravilna ishrana. U prilog ovom mišljenju govori i činjenica da impakciji nisu podložnije visokoselekcionirane (osetljive) rase od primitivnih (npr. vukoliki, polarni ili pastirski psi) ali se u značajno većem procentu javlja kod pasa držanih u kući nego kod onih koji život provode slobodno u velikim dvorištima ili prateći stada ovaca. Skupljanje sekreta izaziva nelagodnost kod psa te je on uznemiren, često se okreće pokušavajući da liže i gricka analnu regiju. Takođe može da vuče zadnjicu po podu ili se javlja generalizovani pruritus (svrab). Sadržaj vrećica je uglavnom nepromenjen po karakteru, a može biti kondenzovan ili gust.
? Zapaljenje (inflamacija) paraanalnih žlezda - klinički je dosta slična impakciji, a između njih ne postoji stroga podeljenost, dok su simptomi izraženiji. Veoma često se javlja osetljivost i bol u analnoj regiji; pas često ne dozvoljava pregled; sekret je obično manje ili više promenjenog mirisa koji postaje izrazito neprijatan, a može biti sa primesama krvi.
? Paraanalna fistula - nastaje najčešće kod pasa sa hroničnim zapaljenjem vrećica, a infekcija se proširila na potkožno i vezivno tkivo analne regije. Obično postoji jedan ili više kanala (fistula) koji se šire od analne vrećice, a sadržaj se oslobađa preko kože u spoljašnju sredinu.
Prema nekim mišljenjima, zapaljenje ili začepljenje analnih vrećica ne mogu da izazovu svrab kod pasa, već se smatra da ove dve pojave nastaju istovremeno kod kućnih pasa, pri čemu se za svrab okrivljuje alergijska reakcija drugog uzroka. Uistinu, impakcija analnih vrećica se ponekad može sresti pri rektalnom pregledu pasa koji ne ispoljavaju nikakve simptome. Ipak, pregled analnih vrećica bi trebalo da bude deo svakog kliničkog pregleda pasa sa naizgled neobjašnjivom pojavom svraba; ovaj pregled takođe omogućava veterinaru da razlikuje zapaljenje od začepljenja ili da posumnja na neke druge, manje česte promene (npr. tumoroznog karaktera) i da odredi terapiju lekovima, a u slučaju čestih hroničnih problema, hirurško otklanjanje analnih vrećica. Prevencija (nažalost, ne uvek efikasna) jeste dosta kretanja i pravilna ishrana koja omogućava formiranje čvrstog izmeta, a samim tim i redovno pražnjenje vrećica.