Jedan od ovih divnih štenaca je i Edi samo ne znam tačno koji.
Sa nama je od 07. jula, a čini mi se kao da je godinama uz nas.
Deca ga obožavaju, a to koliko on njih voli da i ne govorim. Čuva ih i stalno prati pogledom šta rade.
Izuzetno je poslušan i vrlo retko laje. Voli da se igra sa drugim psima, a igrao bi se i sa mačkama, ali su one malo lude, pa se sklanja. Više voli decu.
Vodili smo ga na more i u selo i do sada je prešao oko 1000 km. Voli da se vozi. Ne pentra se po krevetima i foteljama, ne zeva nam u usta dok jedemo, vrlo retko ga vodimo na povocu, tj. samo tamo gde baš mora zbog ludih vozača.
Voli da spava na terasi, a u zoru kada mu bude hladno sam njuškom odgurne vrata koja se zatvaraju na magnete, uđe u spavaću sobu i smesti se pored našeg kreveta, ume da sedne kad mu se kaže, da donese loptu i drvo kada mu se bace, kad je nešto fuj da je fuj i sve u svemu najdivnije je biće na svetu.
Kada smo bili u gostima spavao je na terasi, upiškio se na pločice, a onda je zubima dovukao svoju prostirku i pokrio baricu da se ne vidi šta je uradio. Ponekad mi se čini da mu je samo preostalo da progovori.
Naša prva šetnja
Ana i Edi
Zauzeo mi mesto u šatoru )))
Uživanje u moru
Šetnja kroz šumu
Malo je njuškao po bari
Može i u lavor da stane )
Odmeravanje
Povratak iz sela
Jovana i Edi
Edi i mama
Edi