Epilepsija je hronicna bolest mozga koja uzrokuje epilomorfne napade koji traju sa kracim ili duzim intervalima, a javljaju se u razlicitim vremenskim periodima. Epileptiformne napade prati gubitak svijesti. Ova bolest se jos zove I Morbus cadikus-bolest padanja ili sacer-propadanje-izumiranje.
Prema etioloskim faktorima epilepsija moze biti
-genuina (smatra se nasljednom kod psa)
-organska
-toksicna
-traumska
Etiologija
Misljenje da je epilepsija pasa nasljednog karaktera u novije vrijeme se sve vise negira. Smatra se da epilepsija pasa nastaje kao posljedica sitnih skrivenih pato-anatomskih promjena u mozgu, ili vezivu koje vrse pritisak na mozdane centre sto sve dovodi organizam psa u stanje epileptiformnih napada. Ove promjene mogu nastati , po nekim autorima, kao posljedica nasljednog faktora, pri unosenju u organizam razlicitih toksina, ili pak njihovim stvaranjem u organizmu (endo toxini), a koje izazivaju promjene u mozgu. Ove promjene mogu nastati i kao posljedica jacih trauma na centralni nervni system (traumatska epilepsija), epilepsija poslije potresa mozga, epilepsija poslije saobracanog udesa, epilepsija poslije udaraca u predjelu lobanjei slicno.
Epileptiformni napadi u pasa kao znak epilepsije mogu se javiti kao posljedica djelovanja toksina koji nastaju kod jakih invazija sa ascaridima, teniama i drugim crijevnim parazitima pasa. Ostecenja na mozgu koja izazivaju epilepsiju mogu nastati sekundarno, poslije prelezanih virusnih oboljenja pasa i tezih zapaljenja mozga.
Pored pomenutihm u etioloske faktore epilepsije mozemo svrstati i sljedece:
· genetski odredjenu predispoziciju, ili neki faktor koji je uslovljen polom i staroscu psa
· opste metabolicne smetnje koje snizavaju konvulzivni prag, kao sto su hipoglikemija, isuficijencija bubrega, ili stanja za vrijeme etrusa
· fokalno stecene lezine mozfa zbog encefalo-mijelitisa, oziljaka ili masa, i tvorevina koje zauzimaju prostor u lobanji psa (vezivno tkivne naslage, kalusi, tumori i sl)
· faktori otkocenja – emocionalni i drugi psihicki stresovi
Patogeneza
Kora velikog mozga je sjediste psihomotornih centara.
Stalni patoloski poremecaji u celijama kore velikog mozga koji se odigravaju u blizini ili u samim psihomotornim centrima, izazivaju epileptiformne napade sa gubljenjem svijesti. Odredjena kljucna podrucja mozga, posebno retikularne formacije, lumbalni sistem i motorni korteks, su poznata podrucja koja imaju tendenciju pri njihovom metabolicnom ili fizikalnom ostecenju da izazivaju epileptiformne napade. Epilepsija se uglavnom javlja kao reakcija na metabolicnu neravnotezu usljed djelovanja toksina, ili digotrajne upotrebe lijekova, razlicitih ostecenja ili izraslina koje zauzimaju prostor u centrima, kao i usljed oziljaka nastalih poslije trauma ili nastalih bilo kojim drugim putem. Nastanak epileptiformnih napada vezan je za paroksizmalni prag praznjenja i zavisan je od konvulzivnog praga za odredjeno podrucje mozga u kome nastaje. Bolje reci ukoliko je insult dovoljno intenzivan da predje konvulzivni prag, doci ce do konvulzivnog napada – napada epilepsije.. Kod nekih zivotinja ovaj prag je veoma visok, pa I pored ostecenja mozga zivotinja nece reagovati klinicki epiloptiformnim napadom. Kod drugih pasa ovaj prag je veoma nizak pa je dovoljan vrlo brag nadrazaj ili smetnja pa da se izazive konvulzivni epilepticni napad. Psi koji su vec jednom dozivjeli epileptiformni napad, bez obzira da li im je konvulzivni prag visok ili nizak, mogu nastaviti sa epileptiformnim napadima kada im se primarni uzrok otkloni. Pojedine rase pasa, u okviru ovih i posebne grupe jedne rase, bilo da su muskog ili zenskog spola mogu pokazivati posebnu osjetljivost na epileptiformne napade, a da se heterozigotnost manifestuje u patoloskom EEG-u. Novija razmatranja originalnih podataka pokazuju da se osobine konvulzivnog praga nasljedjuje na kompleksniji nacin.
Simptomi
Epileptiformni napad u pasa moze da zapocne i traje kao jak epileptiformni napada (epilepsia major) ili kao blag prelazni epileptiformni napad (epilepsia minor).
Kod jakog epileptiformnog napada pas se iznenada srusi bez ikakvih prethodnih simptoma da ce napad zapoceti. Pri tome se gubi svaki tonus muskulature da bi poslije 20-30 sekundi nastala klonicna faza. Ova faza se manifestuje trzajima i konvulzijama musculature ektremiteta, pri cemu pas lezeci na jednom ili drugom boku pokrece ekstremitete u smislu zaveslaja. Svijest mu je pomucena. U ovakvom stanju povremeno zabacuje glavu unazad (opsotunus), skljocajuci vilicama zbog cega moze da dodje do povrede jeizka zubima. Tada se iz usta cijedi bjelicasta pjena koja ponekada moze biti sukrvicava zbog povrede jezika zubima i usljed toga nastaog krvarenja. Zbog grca glatke musculature u toku napada moze doci do spontanog mokrenja. Pupile su svijetle i ukocene, pogled pomucen, a pupilarni refleksi izostaju. Ovakav napad obicno traje nekoliko minuta, rjedje duze, poslije cega se psu vraca svijest. Poslije prelezanog napada, pas je sa plasljivim pogledom, nesigurnim hodom, tumara i teturajuci se krece. Ovakvo stanje traje 3-4 minute da bi se pacijent potpuno smirio. Ponekada se poslije napada javlja izuzetan apetit tako da pas pozudno guta hranu.
Kod lakog epileptiformnog napada dolaiz do brzog i lakog poremecaja svijesti poslije cega nastaju grcevi odredjenih dijelova musculature i odredjenih misicnih grupa, tako da pas moze da ‘skljoca zubima’, da drhti cijelim tijelom, ili samo muskulaturom ektremiteta. Ovakvo stanje traje nekoliko minuta poslije cega se pas smirii i svi znaci epilepsije izgube.
Pri procjenjivanju epilepsije klinicar mora imati jasnu sliku i podatke o napadu, vremenu nastanka i stepenu epleptiformnog napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja. Ovo je od znacaja zbog toga sto su iznenadni napadi epilepsije obicno toksicnog i metabolickog porijekla, najcesce su generalizovani i iznenadno se javljaju bez prethodnih drugih znakova. Oni obicno nastaju tako da pas iznenada dozivi kolaps bez ikakvih prethodnih upozorenja sa simetricnim tonicnim spazmusom estenzora. Oporavak kod ovakvih pasa poslije prestanka napda obicno je produzen sa ataksijom, momentalnim centralnim sljepilom, inkotinencijom i fokalnom parezom. Napad je cesto pracen pojacanom zedji i pojacanim apetitom.
Kako klinicar rijetko dozivljava da bude svjedok epileptiformnog napada, za pravilnu orjentaciju u pogledu geneze, toka prognoze nacina terapije, od izuzetnog znacaja je pravilno uzeta anemneza.
Tok I prognoza
Tok i prognoza epilepsije zavisi od etioloskog faktora koga je ponekada tesko otkriti kao i od stepena ostecenja celija centralnog nervnog sistema koje je tesko identifikovati. Prognosticki nepovoljno se procjenjuju svi oni slucajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su ucestaliji, a vremenski razmaci izmedju dva napada, sve se vise skracuju. Obrnuto, prognosticki su povoljniji oni slucajevi kada su epileptiformni napadi kraci, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak izmedju dva napada se povecava. Zbog otga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjedji, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija.
Terapija
Za vrijeme epileptiformnog napada, oboljelom psu ne reba davati nikakva medikamentozna sredstva. Njemu treba obezbjediti umjereno toplu i prostranu prostoriju i sprijeciti da se za vrijeme napada povrijedi. U svakom slucaju klinicar treba po mogucnosti da otkrije i utvrdi uzrok epilepsije i da ga otkloni. Ovo je u vecini slucajeva tesko. Kod epileptiformnih bolesnika indikovano je davanje svih vrsta sedativa. Oboljelom psu treb aomoguciti mirovanje, bez posebnih uzbudjenja.
Od umirujucih sredstava mogu se davati tranex-5, apaurin, natrijum i amoniju bromatum 2-4 grama,. Preporucljivo je da se daje kalcijum per/os (po tezini) a vidu 0,5-1 % rastvora 3-4 kasike dnevno.
Od drugih medikamoznih sredstava, u nekim slucajevima dobro djeluje diphenulhydration (hidroksid fenitiona), per/os u dozi od 3 mg na kg tezine psa dnevno. Od drugih preparata treba pokusati lijecenje sa primidone i benzoaizerinom.
Vrlo dobri rezultati u lijecenju mogu se postici kombinovanom terapijom primidona i barbiturata, fenitiona sa primidonom ili klonazepanom. Lijecenje epileptiofrmnih napada treba pokusati i sa epileptosidom koji se daje s/c 2 puta nedeljno u dozi 0,4-1ccm. Neohodne su 6-8 injekcija uz istovremeno davanje nekog preparata barbiturata (lepinalett 0,015). Eventualno za vrijeme drugog napada, psu se moze dati narkoza sa nesdonalom, vetanarcolom ili nekim drugim barbituratom.
taken from 'Bolesti pasa' Dr vet.sci S. Teodosic
Prema etioloskim faktorima epilepsija moze biti
-genuina (smatra se nasljednom kod psa)
-organska
-toksicna
-traumska
Etiologija
Misljenje da je epilepsija pasa nasljednog karaktera u novije vrijeme se sve vise negira. Smatra se da epilepsija pasa nastaje kao posljedica sitnih skrivenih pato-anatomskih promjena u mozgu, ili vezivu koje vrse pritisak na mozdane centre sto sve dovodi organizam psa u stanje epileptiformnih napada. Ove promjene mogu nastati , po nekim autorima, kao posljedica nasljednog faktora, pri unosenju u organizam razlicitih toksina, ili pak njihovim stvaranjem u organizmu (endo toxini), a koje izazivaju promjene u mozgu. Ove promjene mogu nastati i kao posljedica jacih trauma na centralni nervni system (traumatska epilepsija), epilepsija poslije potresa mozga, epilepsija poslije saobracanog udesa, epilepsija poslije udaraca u predjelu lobanjei slicno.
Epileptiformni napadi u pasa kao znak epilepsije mogu se javiti kao posljedica djelovanja toksina koji nastaju kod jakih invazija sa ascaridima, teniama i drugim crijevnim parazitima pasa. Ostecenja na mozgu koja izazivaju epilepsiju mogu nastati sekundarno, poslije prelezanih virusnih oboljenja pasa i tezih zapaljenja mozga.
Pored pomenutihm u etioloske faktore epilepsije mozemo svrstati i sljedece:
· genetski odredjenu predispoziciju, ili neki faktor koji je uslovljen polom i staroscu psa
· opste metabolicne smetnje koje snizavaju konvulzivni prag, kao sto su hipoglikemija, isuficijencija bubrega, ili stanja za vrijeme etrusa
· fokalno stecene lezine mozfa zbog encefalo-mijelitisa, oziljaka ili masa, i tvorevina koje zauzimaju prostor u lobanji psa (vezivno tkivne naslage, kalusi, tumori i sl)
· faktori otkocenja – emocionalni i drugi psihicki stresovi
Patogeneza
Kora velikog mozga je sjediste psihomotornih centara.
Stalni patoloski poremecaji u celijama kore velikog mozga koji se odigravaju u blizini ili u samim psihomotornim centrima, izazivaju epileptiformne napade sa gubljenjem svijesti. Odredjena kljucna podrucja mozga, posebno retikularne formacije, lumbalni sistem i motorni korteks, su poznata podrucja koja imaju tendenciju pri njihovom metabolicnom ili fizikalnom ostecenju da izazivaju epileptiformne napade. Epilepsija se uglavnom javlja kao reakcija na metabolicnu neravnotezu usljed djelovanja toksina, ili digotrajne upotrebe lijekova, razlicitih ostecenja ili izraslina koje zauzimaju prostor u centrima, kao i usljed oziljaka nastalih poslije trauma ili nastalih bilo kojim drugim putem. Nastanak epileptiformnih napada vezan je za paroksizmalni prag praznjenja i zavisan je od konvulzivnog praga za odredjeno podrucje mozga u kome nastaje. Bolje reci ukoliko je insult dovoljno intenzivan da predje konvulzivni prag, doci ce do konvulzivnog napada – napada epilepsije.. Kod nekih zivotinja ovaj prag je veoma visok, pa I pored ostecenja mozga zivotinja nece reagovati klinicki epiloptiformnim napadom. Kod drugih pasa ovaj prag je veoma nizak pa je dovoljan vrlo brag nadrazaj ili smetnja pa da se izazive konvulzivni epilepticni napad. Psi koji su vec jednom dozivjeli epileptiformni napad, bez obzira da li im je konvulzivni prag visok ili nizak, mogu nastaviti sa epileptiformnim napadima kada im se primarni uzrok otkloni. Pojedine rase pasa, u okviru ovih i posebne grupe jedne rase, bilo da su muskog ili zenskog spola mogu pokazivati posebnu osjetljivost na epileptiformne napade, a da se heterozigotnost manifestuje u patoloskom EEG-u. Novija razmatranja originalnih podataka pokazuju da se osobine konvulzivnog praga nasljedjuje na kompleksniji nacin.
Simptomi
Epileptiformni napad u pasa moze da zapocne i traje kao jak epileptiformni napada (epilepsia major) ili kao blag prelazni epileptiformni napad (epilepsia minor).
Kod jakog epileptiformnog napada pas se iznenada srusi bez ikakvih prethodnih simptoma da ce napad zapoceti. Pri tome se gubi svaki tonus muskulature da bi poslije 20-30 sekundi nastala klonicna faza. Ova faza se manifestuje trzajima i konvulzijama musculature ektremiteta, pri cemu pas lezeci na jednom ili drugom boku pokrece ekstremitete u smislu zaveslaja. Svijest mu je pomucena. U ovakvom stanju povremeno zabacuje glavu unazad (opsotunus), skljocajuci vilicama zbog cega moze da dodje do povrede jeizka zubima. Tada se iz usta cijedi bjelicasta pjena koja ponekada moze biti sukrvicava zbog povrede jezika zubima i usljed toga nastaog krvarenja. Zbog grca glatke musculature u toku napada moze doci do spontanog mokrenja. Pupile su svijetle i ukocene, pogled pomucen, a pupilarni refleksi izostaju. Ovakav napad obicno traje nekoliko minuta, rjedje duze, poslije cega se psu vraca svijest. Poslije prelezanog napada, pas je sa plasljivim pogledom, nesigurnim hodom, tumara i teturajuci se krece. Ovakvo stanje traje 3-4 minute da bi se pacijent potpuno smirio. Ponekada se poslije napada javlja izuzetan apetit tako da pas pozudno guta hranu.
Kod lakog epileptiformnog napada dolaiz do brzog i lakog poremecaja svijesti poslije cega nastaju grcevi odredjenih dijelova musculature i odredjenih misicnih grupa, tako da pas moze da ‘skljoca zubima’, da drhti cijelim tijelom, ili samo muskulaturom ektremiteta. Ovakvo stanje traje nekoliko minuta poslije cega se pas smirii i svi znaci epilepsije izgube.
Pri procjenjivanju epilepsije klinicar mora imati jasnu sliku i podatke o napadu, vremenu nastanka i stepenu epleptiformnog napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja. Ovo je od znacaja zbog toga sto su iznenadni napadi epilepsije obicno toksicnog i metabolickog porijekla, najcesce su generalizovani i iznenadno se javljaju bez prethodnih drugih znakova. Oni obicno nastaju tako da pas iznenada dozivi kolaps bez ikakvih prethodnih upozorenja sa simetricnim tonicnim spazmusom estenzora. Oporavak kod ovakvih pasa poslije prestanka napda obicno je produzen sa ataksijom, momentalnim centralnim sljepilom, inkotinencijom i fokalnom parezom. Napad je cesto pracen pojacanom zedji i pojacanim apetitom.
Kako klinicar rijetko dozivljava da bude svjedok epileptiformnog napada, za pravilnu orjentaciju u pogledu geneze, toka prognoze nacina terapije, od izuzetnog znacaja je pravilno uzeta anemneza.
Tok I prognoza
Tok i prognoza epilepsije zavisi od etioloskog faktora koga je ponekada tesko otkriti kao i od stepena ostecenja celija centralnog nervnog sistema koje je tesko identifikovati. Prognosticki nepovoljno se procjenjuju svi oni slucajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su ucestaliji, a vremenski razmaci izmedju dva napada, sve se vise skracuju. Obrnuto, prognosticki su povoljniji oni slucajevi kada su epileptiformni napadi kraci, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak izmedju dva napada se povecava. Zbog otga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjedji, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija.
Terapija
Za vrijeme epileptiformnog napada, oboljelom psu ne reba davati nikakva medikamentozna sredstva. Njemu treba obezbjediti umjereno toplu i prostranu prostoriju i sprijeciti da se za vrijeme napada povrijedi. U svakom slucaju klinicar treba po mogucnosti da otkrije i utvrdi uzrok epilepsije i da ga otkloni. Ovo je u vecini slucajeva tesko. Kod epileptiformnih bolesnika indikovano je davanje svih vrsta sedativa. Oboljelom psu treb aomoguciti mirovanje, bez posebnih uzbudjenja.
Od umirujucih sredstava mogu se davati tranex-5, apaurin, natrijum i amoniju bromatum 2-4 grama,. Preporucljivo je da se daje kalcijum per/os (po tezini) a vidu 0,5-1 % rastvora 3-4 kasike dnevno.
Od drugih medikamoznih sredstava, u nekim slucajevima dobro djeluje diphenulhydration (hidroksid fenitiona), per/os u dozi od 3 mg na kg tezine psa dnevno. Od drugih preparata treba pokusati lijecenje sa primidone i benzoaizerinom.
Vrlo dobri rezultati u lijecenju mogu se postici kombinovanom terapijom primidona i barbiturata, fenitiona sa primidonom ili klonazepanom. Lijecenje epileptiofrmnih napada treba pokusati i sa epileptosidom koji se daje s/c 2 puta nedeljno u dozi 0,4-1ccm. Neohodne su 6-8 injekcija uz istovremeno davanje nekog preparata barbiturata (lepinalett 0,015). Eventualno za vrijeme drugog napada, psu se moze dati narkoza sa nesdonalom, vetanarcolom ili nekim drugim barbituratom.
taken from 'Bolesti pasa' Dr vet.sci S. Teodosic
