Žuljevi-kalusi, nastaju na koži na onim mjestima gdje se neposredno ispod kože nalazi kost pa dolazi do pritiska na kožu. Kod pasa su takva mjesta laktovi kukovi. Posebno su osjetljivi psi velikih pasmina zbog svoje velike tjelesne težine, te oni psi koji moraju ležati na tvrdoj podlozi (cement, cigle, drvo).
Kalusi su obično okrugli, to su mjesta bez dlake, a na njima nalazimo hiperkeratotičnu kožu. Boja kože na kalusima je siva i na dodir hrapava. Kratkodlaki psi su skloniji od dugodlakih, jer dlaka služi i kao svojevrstan jastučić. Kod mnogih odraslih pasa razviti će se kalusi u različitom stupnju, jer oni nastaju kao način obrane organizma. Naime, kod pritiska koji nastane na koži kada pas leži, kompromitirana je lokalna cirkulacija u koži, pa se organizam brani na taj način da "podeblja" kožu. Vlasnici pasla često potraže pomoć veterinara zbog žuljeva misleći da se radi o gljivičnoj bolesti jer su promjene okrugle i bez dlake. No, većina kalusa je bezopasna i ne zahtjeva nikakvu terapiju.
Kada kalus postane hiperplastičan, inficiran ili upaljen onda je liječenje neophodno. Prvo je potrebno inzistirati na tome da pas leži na mekoj podlozi što ponekad nije izvedivo. Jednostavo-imate tvrdoglavog psa koji se baca na pločice i neće ležati nigdje drugdje. U tom slučaju potrebno je napraviti zaštitu za laktove u obliku "čizmica" koje pas mora nositi po kući.
Zbog toga što je tkivo stalno ispostavljeno ponovnoj traumi javlja se opasnost od ranjavanja i sekundarne infekcije, a u tom slučaju potrebna je i antibiotska terapija. U ekstremnim slučajevima kada su kalusi jako veliki moramo ih kirurški odstraniti. Nakon toga potrebna je velika njega, jer se na tom mjestu koža stalno miče, pa se često desi da rana dehiscira. Jedno od stanja koje nastaje iz istih razloga kao i kalus je higrom - u podkožju se nakupi tekućina, što svakako zahtjeva posjet veterinaru. U težim slučajevima koža na kalusima ulcerira i dolazi do sekundarne infekcije bakterijama. Tada koža postane crvena i iz samog kalusa izlazi gnoj. Ovakve komplikacije srećemo kod velikih, kratkodlakih pasa kao što su njemačka doga, boxeri, dobermani. Kod manjih pasa kalus se nekada formira iznad prsne kosti (jazavčari) pa i tom mjestu treba posvetiti posebnu pažnju.
Najvažnija je, kao i kod mnogih drugih stvari, preventiva-pazite da je ležaj mek, redovito kontrolirajte kožu vašeg psa pa ćete sigurno izbjeći komplikacije. Žuljevi će možda svejedno nastati jer ne možete paziti na psa 24 sata dnevno, ali će biti mali i bez ozbiljnih posljedica.
vauvau.net
Tamara Ferari-Miškulin
Kalusi su obično okrugli, to su mjesta bez dlake, a na njima nalazimo hiperkeratotičnu kožu. Boja kože na kalusima je siva i na dodir hrapava. Kratkodlaki psi su skloniji od dugodlakih, jer dlaka služi i kao svojevrstan jastučić. Kod mnogih odraslih pasa razviti će se kalusi u različitom stupnju, jer oni nastaju kao način obrane organizma. Naime, kod pritiska koji nastane na koži kada pas leži, kompromitirana je lokalna cirkulacija u koži, pa se organizam brani na taj način da "podeblja" kožu. Vlasnici pasla često potraže pomoć veterinara zbog žuljeva misleći da se radi o gljivičnoj bolesti jer su promjene okrugle i bez dlake. No, većina kalusa je bezopasna i ne zahtjeva nikakvu terapiju.
Kada kalus postane hiperplastičan, inficiran ili upaljen onda je liječenje neophodno. Prvo je potrebno inzistirati na tome da pas leži na mekoj podlozi što ponekad nije izvedivo. Jednostavo-imate tvrdoglavog psa koji se baca na pločice i neće ležati nigdje drugdje. U tom slučaju potrebno je napraviti zaštitu za laktove u obliku "čizmica" koje pas mora nositi po kući.
Zbog toga što je tkivo stalno ispostavljeno ponovnoj traumi javlja se opasnost od ranjavanja i sekundarne infekcije, a u tom slučaju potrebna je i antibiotska terapija. U ekstremnim slučajevima kada su kalusi jako veliki moramo ih kirurški odstraniti. Nakon toga potrebna je velika njega, jer se na tom mjestu koža stalno miče, pa se često desi da rana dehiscira. Jedno od stanja koje nastaje iz istih razloga kao i kalus je higrom - u podkožju se nakupi tekućina, što svakako zahtjeva posjet veterinaru. U težim slučajevima koža na kalusima ulcerira i dolazi do sekundarne infekcije bakterijama. Tada koža postane crvena i iz samog kalusa izlazi gnoj. Ovakve komplikacije srećemo kod velikih, kratkodlakih pasa kao što su njemačka doga, boxeri, dobermani. Kod manjih pasa kalus se nekada formira iznad prsne kosti (jazavčari) pa i tom mjestu treba posvetiti posebnu pažnju.
Najvažnija je, kao i kod mnogih drugih stvari, preventiva-pazite da je ležaj mek, redovito kontrolirajte kožu vašeg psa pa ćete sigurno izbjeći komplikacije. Žuljevi će možda svejedno nastati jer ne možete paziti na psa 24 sata dnevno, ali će biti mali i bez ozbiljnih posljedica.
vauvau.net
Tamara Ferari-Miškulin