Svemoćni gradonačelnik Podgorice zabranio je slijepoj pravnici Marijani Mugoši da sa psom vodičem dolazi na radno mjesto u zgradi Skupštine opštine glavnog grada države koja je ovih dana predala aplikaciju za članstvo u Evropskoj unijiPiše: Veseljko Koprivica
Redovno propisno ukrućeni crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen bio je vanredno ushićen prije nekoliko dana: „Aplikacija Crne Gore za učlanjenje u Evropsku uniju prošla je kroz Trijumfalnu kapiju”. Crnogorski premijer Milo Đukanović, koji je to parče papira u Parizu predao francuskom predsedniku Nikoli Sarkoziju, poslužio se epskom retorikom: „Ovo je istorijski dan i za Crnu Goru i za region”.
Nekoliko dana ranije, slijepu Marijanu Mugošu, pravnicu u Skupštini opštine Podgorica, i njenog psa vodiča Ksenu na stepeništu tog zdanja zaustavila je neopoziva naredba svemoćnog gradonačelnika Miomira Mugoše. Gradonačelnik je zabranio Marijani da sa specijalno dresiranim psom uđe u opštinsko zdanje, gdje joj se nalazi radno mjesto. Život je udesio da upravo tog dana Mugoša izigrava velikog humanistu – u Podgorici je postavio temeljac Centru za integraciju osoba sa invaliditetom.
Mugoša, naviknut da se njegovoj strahovladi u opštini niko javno ne suprotstavlja, vjerovatno je mislio da će mu i taj nehumani čin proći bez reagovanja. Precijenio je sebe. Uslijedili su brojni protesti. Udruženja i organizacije osoba sa hendikepom pozvale su gradonačelnika da poštuje zakon i dozvoli Marijani ulazak sa psom u zgradu skupštine. Sedamnaest nevladinih organizacija uputile su takav apel gradonačelniku.
„Ovdje se isključivo radi o samovolji jednog vlastodršca koja mora biti ograničena, što i jeste suština zakona”, reagovao je Aleksandar Zeković, istraživač ljudskih prava.
Na gradonačelnika se sručila lavina kritika i posredstvom Interneta: „Zaista neoprostivo”; „Ne napadajte gradonačelnika ljudi, on misli da je psu mjesto na lancu iza kuće”; „Da li ovo pismo zvuči kao da je pisano iz glavnog grada zemlje koja je juče aplicirala u EU u 21. vijeku?”; „Crnogorci, Srbi, Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Romi pokažite da naša duša nije slijepa, jer bi to bio pravi invaliditet!”; „Zbog Mugoše i njemu sličnih pobjegao sam s Balkana”; „Gospodin Mugoša ima svoje pit-bulove tako da mu nijesu potrebni vaspitani psi vodiči”.
Predsjednik gradske skupštine Đorđe Suhih kaže da pas vodič „ima pravo da uđe u službene kancelarije, te da će se vidjeti gdje će i kako biti smješten”.
Ovaj slučaj zainteresovao je i hrvatskog ambasadora u Crnoj Gori Petra Turčinovića. On se, osuđujući Mugošin postupak, obratio Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore porukom: „U znak solidarnosti pozivam Mugošu i Milana Šaranovića, prve korisnike pasa vodiča i pomagača u Crnoj Gori da početkom naredne godine budu gosti ambasade Hrvatske kako bih se detaljnije upoznao s njihovim problemima”. Marijana je, inače, dobila psa od udruženja invalidnih osoba iz Zagreba.
Crnogorski ombudsman Šefko Crnovršanin još se nije oglašavao. Obećao je da će reagovati jednog lijepog dana. Ombudsman je zbog nezamjeranja moćnicima u medijima opisan kao dobar komšija.
Skupština Crne Gore je 4. marta usvojila Zakon o kretanju slijepog lica uz pomoć psa vodiča. Izglasali su ga i vlast i opozicija. Zakon propisuje da će kaznom od tridesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori biti kažnjeno pravno lice ako slijepoj osobi sa psom vodičem zabrani slobodan pristup na javna mjesta. Za gradonačelnika Mugošu tvrdi se da je jedan od bogatijih ljudi u Podgorici i takva kazna mu vjerovatno ne bi predstavljala veliki trošak.
Udruženje pravnika Crne Gore obavjestilo je koleginicu Marijanu Mugošu da je spremno da joj pruži besplatnu pravnu pomoć da bi ostvarila svoje zakonsko pravo. Udruženje u svom reagovanju tvrdi da Zakon o psu vodiču „tretira i službene prostorije i samo loša namjera i krajnji nedostatak humanizna i solidarnosti može ovo pravo ograničiti na radni prostor osobe sa posebnim potrebama, čime se dodatno ugrožava pravo na rad, a time i na ličnu egzistenciju”. Gradonačelnik Mugoša na sve to pred TV kamerama, uz cinični smiješak, uzvraća da strogo poštuje zakon i da od ovog slučaja novinari prave cirkus.
Marijana takođe protestuje ispred zgrade opštine. Već desetak dana sa svojim psom dolazi u osam sati do ulaza, ali obezbjeđenje joj ne da dalje. Kategorična je da neće odustati od zahtjeva da u svoju kancelariju uđe sa Ksenom: „Neću odustati od svojih namjera, jer bih time pogazila svoje principe, za koje sam se borila sedam godina. To bi bila i svojevrsna obmana donatora koji su omogućili dovođenje prvog psa vodiča u Crnu Goru”. Ona je u opštinskoj administraciji zaposlena četiri i po godine.
U petak, 19. decembra, na Dan oslobođenja Podgorice, ni direktoru Udruženja mladih sa hendikepom Milanu Šaranoviću portiri nisu dozvolili da uđe u zgradu opštine sa psom vodičem i da na arhivi ostavi čestitku za gradonačelnika Mugošu. U čestitki su mladi sa hendikepom od gradonačelnika tražili da sagradi most „koji će povezivati građane Podgorice sa svojim gradonačelnikom” da „izlije temelje ravnopravnosti zaposlenim licima sa hendikepom i omogući im da ostvare svoja prava”. Ujedno su pozvali gradonačelnika da presiječe vrpcu korupcije koja steže grad i poruši „bespravno sagrađen zid ćutanja naših medija o kršenju ljudskih prava”.
Gradonačelnik Mugoša, po profesiji ljekar, položio je Hipokratovu zakletvu. Ne krije da je izdao nalog službi obezbjeđenja „da psi, pa makar oni bili kao pomoć, ne mogu da ulaze u kancelarije i budu sa ljudima i strankama zajedno”. Zaklinje se da neće opozvati svoju diskriminatorsku odluku. Televiziji Crne Gore izjavio je: „Ostajem pri svojoj odluci i savjest mi je sasvim mirna”. Generalno, problem sa savješću je u tome što se najmanje čuje onda kad je najpotrebnija.
Mugoša je riješio da ostane upamćen kao gradonačelnik koji je zagorčao život prvoj osobi u Crnoj Gori koja je bijeli štap uspjela da zamijeni psom specijalno dresiranom za slijepe osobe. Može mu se.
Marijana sa svojim psom
