Buve se na psu najčešće nalaze na vratu i leđima te će na bezdlačnom trbuhu biti retko vidljive. Stoga vlasnici vrlo često tvrde: "moj ljubimac zasigurno nema buve"! Kako se u to uveriti?
Ukoliko je broj buva vrlo mali, najjednostavniji test je da vrlo gustim češljem prođemo što dublje kroz dlaku, istresemo češalj na beli papir i tada nakapamo vodom crne tačkice koje su ispale s češlja. Oko tih tačkica, koje su zapravo izmet buva, nastaće crveni kolobari, tj. posisana krv. Vlasnici takođe misle da buve izazivaju svrabež svojim kretanjem po psu , međutim, slina buve, koju ubrizgavaju u krv prilikom sisanja, može zapravo biti alergen koji će uzrokovati generaliziranu alergijsku reakciju. Tako je npr. jedan od osnovnih alergoloških testova koji se rade na psu, baš test na slinu buhe.
Dakle, ukoliko primetite neprestani svrabež, crvenilo kože, bezdlačna mesta i kraste, posumnjajte prvo na buve. U tom slučaju morate posetiti veterinara, jer samo kupovinom nekog sredstva protiv buva nećete rešiti problem. Kod takvog pacijenta u prvom redu treba sanirati alergijsku reakciju aplikacijom kortizona te terapiju upotpuniti antibiotikom i lokalno preparatom koji će smiriti dermatološki proces.
Takođe je bitan izbor kortizona, jer i nakon ubijanja posljednje buve na telu psa, alergijska reakcija može potrajati i do tri nedelje, koliko je aktivan alergen u krvotoku. Moramo napomenuti da su buve prenosnici i nekih drugih bolesti, a ponajpre jajašaca trakavice Dypilidium caninum. Stoga uz terapiju buva, terapiramo uvek i tableticama unutrašnje parazite.